Thursday, January 29, 2009

Prodaja nekretnina u CG utonula u zimski san

Pre i posle novogodišnjih i božićnih praznika se obično rezimiraju rezultati, ali i počinju da se prave planovi i očekivanja za predstojeća poslovna dostignuća. Međutim, svi oni koji su poslovali na crnogorskom tržištu nekretnina se nadaju da se 2008. godina neće ponoviti, jer se, kako tvrde, prodati stanovi u prethodnih pola godine mogu prebrojati na pristima jedne ruke.

Većina agenata prodaje nekretnina, bar kada je o glavnom gradu reč, ima samo jedan komentar - nema posla. Situacija je slična i na primorju i na severu Crne Gore, gde je prodaja, potpuno stala. Crnogorski agenti nekretnina smatraju da su na pad prodaje uticali brojni faktori, od ekonomske krize, do smanjivanja kreditnog potencijala banaka, zasićenja ponude i drugo. U jednoj od najvećih agencija za prodaju stanova “Krstaš“ kažu da je tržište nekretinina utonulo u zimski san. U ovoj agenciji tvrde da su finansijska kriza i intenzivna izgradnja smanjile potražnju i učinile svoje. -Prodamo po jedan stan mesečno i to je to. Nema poziva, nema kupaca i jednostavno čekamo da se situacija promeni, objašnjavaju u ovoj agenciji. Prema njihovim rečima cene nekretinina su se dodatno korigovale u odnosu na posljednjih pola godine, pa se tako kvadrat stana na Starom Aerodromu i Zabjelu može naći od 1000 do 1100 eura, preko Morače 1600 do 1700, a ekskluzivne lokacije poput Maksima i Vektre od 2000 do 2200 eura.

U podgoričkoj agenciji “As” kažu da je posljednjih meseci prodaja išla veoma loše, a u agenciji “Pronova” objašnjavaju da se već duže vreme gotovo ništa od nekretnina ne prodaje. Mira Radović iz agencije „Iva“ objašnjava da je postalo veoma teško prodati stan u Podgorici, a o starom stanu da i ne govorimo. Moguće je prodati luksuzne garsonjere ili manje stanove. Radović upozorava da se 2007. neće ponoviti i da prodavci nekretnina to moraju da shvate.

Tržište nekretnina je kao i svako drugo tržište, kolika god bila kriza kvalitetne stvari se prodaju. Tačno se zna ko je kakav investitor i ko kakve stanove gradi. I te priče da zgrade velikih investitora zjape prazne, jer im niko ne kupuje stanove, ne stoje. Novca ima, samo je pitanje u šta ga građani Crne Gore ulažu, kaže Radović.

Prema istraživanju Centralne banke Crne Gore, koje je uključilo 72.917 stanova koji se nalaze na tri najreprezentativnije podgoričke katastarske opštine - Podgorica 1, Podgorica 2 i Podgorica 3, cene kvadrata stambenog prostora na kraju novembra 2008. godine bile su za 12,2 odsto manje u odnosu na mart. Ta cena je sada skoro vraćena na nivo iz 2007. godine kada je iznosila 1.419 eura. Veličina stana, te da li stan ima obezbeđenu garažu i priključak za internet, najuticajnije su kvalitativne karakteristike stambenog objekta koje imaju uticaj na cenu.

Cene nekretnina, pogotovo na dobrim lokacijama nisu mnogo promenjene, na nivou su kao i prethodne 2-3 godine, mada ima i niz drugih faktora koji utiču na cenu nepokretnosti, u najvećem broju slučajeva da bude niža. Pitanje je što je normalna situacija na tržištu nekretnina, da li vreme unazad 2-4 godine kada je Crna Gora bila bila tražena destinacija i kada je bilo više potražnje nego ponuda ili sadašnja situacija kada takođe imamo potražnju ali ne u tolikoj meri. Teško da će se ponoviti godine koje su za nama, a veće interesovanje očekujem kada prođe ekonomska kriza, poručuje Barović.

U Podgorici se najlošije prodaju kuće, zatim stanovi u starogradnji, nešto bolje urbanizovani placevi, a „najbolje“ garsonjere i manji luksuzni stanovi.

-Crna Gora je bila izuzetno tražena destinacija za ulaganja i verujem da će i dalje biti, uprkos problemima sa kojima se suočavamo sigurnost stranih investicija u Crnoj Gori je ipak mnogo veća nego u nekim drugim zemljama u regionu. To je samo jedan od faktora koji utiče na ulaganja, a od nas samih zavisi kako i kakve investiture ćemo dovesti u Crnu Goru.

Radovi na brojnim gradilištima su stali zato što su se investitori bili veoma opustili računajući da će ovo trajati, i trošili novac uz kalkulaciju da će postići ekstraprofite.

Umesto da grade do nivoa 500 eura za kvadrat, oni su gradili kvadrat i do 1200 eura, računajući da će ga prodati za 3 do 4 hiljade. Sad je to nemoguće, a krediti stižu na naplatu, ističu gresj periodi, kamate se moraju plaćati, i eto problema. No, ima i opreznih, koji i dalje rade. Sve je to dovelo i do pada poverenja gradjana, sto otežava trgovinu. Ovo vreme je dobro iskustvo da se naučimo da u ekspanziji treba misliti na sledeću recesiju, jer su to ciklusi koji se ponavljaju, zaključuje ekonomski analitičar Predrag Drecun.