Saturday, February 28, 2009

Iz poljoprivrede u građevinsko zemljište

Naše oranice se polako pretvaraju u tržne centre, stovarišta, industrijske zone ili već nešto drugo, a u poslednjih 17 godina 200.000 hektara poljoprivrednog prešlo je u građevinsko zemljište. Tačnije, najveći deo tih njiva otišao je na širenje građevinskog rejona ali veliki potrošači zemljišta bili su i rudnici, iskopi, železnica...

Oni koji su poljoprivrednom zemljištu menjali namenu dosad su mahom dobro prolazili jer za to nisu davali velike pare, naročito oni koji su "prevodili" poljoprivredne površine treće, četvrte i niže klase, ali im je država sada pripremila neprijatno iznenađenje - ubuduće će svi koji nameravaju da to urade morati da plate naknadu u iznosu od 50 odsto tržišne vrednosti tog zemljišta. To znači da će neko ko je kupio njive za 100.000 evra a ne namerava da ih zaseje već da na njima gradi ili se bavi nekim drugim biznisom, uz to platiti još 50.000 evra.

Ovo je samo jedna od novina koju će doneti izmene nacrta novog zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ko je dosad kupovao lošije oranice da bi se zapravo domogao dobrog građevinskog placa bio je dužan da plati svega 1.500 evra po hektaru, ako bi menjalo namenu te zemlje. Međutim, onima koji taj biznis plan još nisu ostvarili, izmene nacrta novog zakona o poljoprivrednom zemljištu svakako neće ići na ruku jer će plaćati dodatnih 50 odsto tržišne cene bez obzira na kvalitet oranica.

Hekar od milion evra

Koliko njive mogu biti vredne pokazuje primer sremskog sela Šimanovci gde su se neki seljaci preko noći obogatili samo zbog toga što su im njive bile pored puta, to jest pored autoputa.
Hektar zemljišta, koji se pre petnaestak godina mogao kupiti za hiljadi ili dve hiljade evra, zahvaljujući velikom interesovanju investitora, dogurao je do milion, a u pojedinim slučajevima i do neverovatnih dva i po miliona evra.
Šimanovci i autoput Beograd-Zagreb svakao nisu jedinstven slučaj. Slično je i u oklini Novog Sada pa je tako nedavno kod Kovilja pored zrenjaninskog puta jutro plaćano i do 100.000 evra. Kako je stigla kriza tako je i navala na oranice malo splasnula, ali...

- Imaće se u vidu tržišna vrednost poljoprivrednog i građevinskog zemljišta, a rešenje o plaćanju promene namene donosi jedinica lokalne samouprave, to jest opštinska ili gradska uprava - kaže direktor Uprave za zemljište Ministarstva poljoprivrede Zoran Knežević podsećajući da je u postojećem zakonu u nacrtu takođe bilo predviđeno da se za promenu namene plati 50 posto, ali je posle toga, amandmanom predviđeno da se toliko plaća za prvu i drugu klasu obradivog poljoprivrednog zemljišta, a za treću, četvrtu i ostale klase plaćalo se maksimalno 1.500 evra po hektaru. Ovim izmenama izbrisano je to ograničenje. Ovo ograničenje je i bila izuzetno dobra pogodnost za one koji su kupovali naizgled bezvredne pašnjake ili ritska zemljišta nadomak velikih gradova ili autoputa i prevodili ih u basnoslovno skupo građevinsko zemljište.

U Srbiji inače ima oko 3,6 miliona hektara obradivih površina, a stručnjaci procenjuju da je ovo do sada bio samo početak prevođenja poljoprivrednog u gradsko građevinsko zemljišta. Ovo će naročito doći do izražaja u blizini Beograda i Novoga Sada, kao i na potesu uz autoputeve. već se sada vodi velika bitka oko sudbine oranica koje koristi beogradski PKB, a koje bi u slučaju prevođenja u građivinsko zemljište mogle imati basnoslovnu cenu.

Masovne prevare na tržištu stanova

Na tržištu stanova u Srbiji sve više prevara. Investitori prodaju iste stanove po više puta, posle čega im se gubi svaki trag. Prevareni kupci očekuju reakciju Tužilaštva.

Na tržištu stanova u Srbiji sve je više masovnih prevara. U Republičkom javnom tužilaštvu najavljuju da će, kad god to bude moguće, inicirati postupke oduzimanja imovine investitorima koji varaju građane.

Način poslovanja obuhvata agenta za nekretnine, investitora, advokata prodaje i kupca, koji novac u kešu daje unapred.

Kada dođe rok za završetak gradnje, osim saznanja da stana nema i da investitor nije dostupan, kupac takođe otkriva i da je njegov stan prodat nekoliko puta.

Kupcu tada samo preostaje da podnese krivičnu prijavu i izdrži dug sudskog postupka.

U Ministarstvu pravde kažu da je rešenje za sve prevarene kupce upravo Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom, koji stupa na snagu 1. marta.

Početkom 2007. godine Milan Motika, posredstvom agencije za nekretnine, potpisao je ugovor sa investitorom Milanom Jeremićem o kupovini stana od 40 kvadrata za 32.000 evra u Višnjičkoj Banji.

Milan Motika je tek na gradilištu saznao da investitor zgradu gradi već sedam godina i da je on samo jedan u nizu prevarenih.

"U međuvremenu su se pojavili i drugi kupci za isti taj moj stan, a saznao sam i da je prodavan u 2003. godini, što potvrđuje da je moj stan prodat više puta, kaže prevareni kupac Milan Motika.

Prevareni kupci su podneli krivične prijave protiv investitora, tužilaštvo izdalo nalog za privođenje ali, investitor Jeremić nije više u Srbiji.

Građevinska mafija i na Mirjevu

Kupci stanova u Ulici Jovanke Radaković u Mirijevu na sličan način su nasamareni.

U njihovom slučaju su postojale uredne dozvole ali su stanove biše puta prodavali investitor, suinvestitor i izvođač radova.

Kupci tvrde da im je to bilo čudno, a za prevaru su saznali tek kada im je useljenje u stanove odloženo.

"Smatram da su svi korumpirani jer ne može neko zidati objekat sa ulogom od 500 evra, a da vrednost bude dva milion evra, kaže Vesna Nikolić prevareni kupac iz opštine Mirjevo.

Računica pokazuje da je stan od 50 kvadratnih metara plaćen 45.000 evra, a da ga je investitor prodavao i po 6 puta, zaradivši tako na samo jednom stanu 270.000 evra.

U Sekretarijatu za urbanizam kažu da, po aktuelnom zakonu, investitori nemaju obavezu završetka radova.

"Ta informacija nas ne sprečava, odnosno, ne daje nam zakonsku mogućnost da za novu lokaciju ne izdajemo dozvolu ako se dostavi potpun zahtev sa svim dokumentima u bilo kojoj fazi bilo da je akt, odobrenje ili prijava radova", kaže Milan Vuković, sekretar za urbanizam.

"Svakako da će Tužilaštvo, gde god bude moglo, inicirati postupke oduzimanja imovine, kako bi se investitorima koji varaju građane, jasno stavilo do znanja da im se ovaj vid malverzacije neće isplatiti, kako im se imovina i profit stečeni prevarom, može oduzeti ukoliko se primeni zakon o oduzimanju imovine i sprovede finansijska istraga", najavljuje portparol Republičkog javnog tužilaštva Tomo Zorić.

Sudski postupci moraju da se ubrzaju, smatraju u Ministarstvu pravde. Kažu da više od 1.000 krivičnih postupaka traje duže od 10 godina.

Kako bi se prevare svele na minimum, neophodno je da se izmene Zakon o krivičnom postupku i Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala, koji će se pred narodnim poslanicima naći u martu.

Stanogradnja šlajfuje, preti neimarima

Svetska finansijska kriza sve više se useljava u sve oblasti života. Tržište nekretnina je reagovalo među prvima, pa su cene stanova počele padati još krajem prošle godine, jer je prodaja naglo smanjena, što zbog očekivanja da će cene nastaviti da padaju, što zbog skupljih stambenih kredita i nesigurnosti radnog mesta. I dok se, s jedne strane, pozdravlja pad cena stanova, s druge se postavlja pitanje da li će biti građevinske proizvodnje, odnosno, ukoliko investitori i krenu u novi ciklus izgradnje, ko će stanove kupovati.

Svodeći računicu krajem decembra 2008, sekretar Udruženja za građevinarstvo u Privrednoj komori Srbije Goran Rodić izrazio je bojazan u vezi s daljim ulaganjima u građevinarstvo, i ocenio da bi veliki broj građevinskih firmi mogao nestati, jer neće biti posla. S obzirom na stanje koje je proteklih meseci vladalo na tržištu nekretnina, rast kamatnih stopa i pad potražnje za stanovima, Rodićevo mišljenje je da investitori neće moći da se zadužuju, pa preti otpuštanje radnika koji rade kod stranih kompanija, koje se u poslu rukovode logikom profita i s njegovim padom redukuju broj zaposlenih.

Da se upravo to desilo ove zime, potvrđuje više primera u kojima su građevinski radnici ostali bez posla, rad je prekinut i tamo gde se moglo raditi, jer je ponestalo novca. Da bi se sprečio zastoj u izgradnji stanova, država je pokušala da nešto učini, pa je odlučila da podstakne stanogradnju većom potražnjom manjih stanova, za koje kupcima odobrava subvencionisane stambene kredite. Vlada Srbije je, u vezi s tim, usvojila Program dugoročnog stambenog kreditiranja za 2009, kojim se omogućuje kupovina ili izgradnja stanova uz pomoć države. To se odnosi na građane bez stana, do 45 godina starosti, koji uz pomoć subvencija mogu kupiti stan do 50 kvadrata.

Sekretar Udruženja za građevinarstvo u Privrednoj komori Vojvodine Žarko Čađenović kaže za naš list da ne bi trebalo da dođe do većeg pada izgradnje, jer podaci pokazuju da je potražnja za stanovima kao početkom 2008. On smatra da će investitori nastaviti izgradnju, najpre započetih objekata, potom i novih, bar kada su u pitanju gradovi poput Novog Sada i Beograda. Građani još uvek raspolažu velikom sumom novca, koji bi mogli uložiti u stanove, a podstanari će sigurno želeti da uz pomoć subvencija dođu do vlastitog stančića.

Međutim, pitanje je koliko će, uz pomoć odobrenih samo 500 miliona dinara – sedam puta manje nego 2008. – subvencionisanih stambenih kredita uspeti da se reši. Od tih para najpre će se 180 miliona isplatiti građanima koji su podneli zahteve još prošle godine, tako da za ovu godinu ostaje skromnih 320 miliona. Ako se ima na umu da su banke od početka ove godine već primale zahteve za kredite, što znači da su stanovi već izgrađeni ili u izgradnji, za pokretanje novog građevinskog ciklusa ostaće malo para.
Mnogi građevinci vide spas u niskogradnji, jer su najavljeni brojni projekti izgradnje autoputeva i mostova. Očekuje se izgradnja svih autoputskih pravaca duž kompletnog Koridora 10 kroz Srbiju i više mostova, među kojima su dva u Novom Sadu: Žeželjev most i onaj na stubovima mosta Franca Jozefa. Međutim, kako većina projekata još nije spremna, veći deo građevinske sezone proći će na projektovanju i pripremi tenderske dokumentacije, kao i rešavanju imovinsko-pravnih odnosa. Kako je najavio ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić, u planu je da se ove godine izgradi ukupno oko 40 kilometara autoputa, od kojih 20 na severnom kraku Koridora 10 od Horgoša do Novog Sada. Tender za izbor izvođača radova još nije raspisan, a najavljen je tek za kraj marta.

Ukidanja učešća ne važi za stambene kredite

Uprkos najavama da bi preporuka NBS o ukidanju depozita i učešća mogla da se odnosi i na stambene kredite, u bankama kažu da o kupovini stana bez početnog kapitala zasad još nema reči. Ipak, Vlada je konačno usvojila program subvencionisanja stambenih kredita, ali samo do vrednosti od 40.000 evra. Građanima će u vreme krize ipak na raspolaganju biti evro krediti bez učešća i depozita i povoljni krediti za kupovinu domaće robe. - Ukidanje učešća i depozita odnosi se na potrošačke i keš kredite. Ono što je sigurno: mere se ne odnose na stambene kredite, jer bi to u ovom trenutku bilo krajnje neracionalno i ekonomski neopravdano imajući u vidu rizike, posebno u ovom segmentu - objašnjava Nenad Lučić iz Folks banke.

Ipak, za sve one koji planiraju da kupe stan dobre vesti su da je Vlada Srbije usvojila Program dugoročnog stambenog kreditiranja za 2009. kojim se omogućava kupovina ili izgradnja stanova uz subvenciju države. Zahtevi će se odobravati za stanove površine do 50 kvadratnih metara u ukupnom iznosu od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Vlada je u prošle godini za te namene izdvojila ukupno 3,5 milijarde dinara. U Vladi nisu precizirali koliko je država ukupno sredstava planirala za rad Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita, ali se spekuliše da je ovogodišnji iznos sedam puta manji od prošlogodišnjeg.
- Subvencionirani stambeni krediti imaju svoje propisane uslove i oni nisu menjani postojećim uredbama - objašnjava Svetlana Blagojević iz Banke Inteze.

Banke bi uskoro trebalo da počnu da odobravaju evro keš i potrošače kredite bez učešća, koji će najverovatnije zbog toga poskupeti jer banke veći rizik preuzimaju na sebe, a i gube svoje izvore kreditiranja.
Kao alternativa ovim kreditima poslužiće krediti stanovništvu koje je Vlada nedavno usvojila. Merama je predviđeno 20 milijardi dinara za tu namenu, a pozajmice će moći da se koriste za kupovinu domaće robe.

Stan uz učešće države moguće kupiti samo u unutrašnjosti

Ako građani hoće da kupe stan na kredit uz subvenciju države, treba da znaju da to mogu da učine samo u manjim gradovima. Vlada je usvojila program subvencionisanja stambenih kredita po kojem mlađi od 45 godina mogu da kupe stan do 50 kvadrata u vrednosti do 40.000 evra. Ovako male i jeftine stanove nemoguće je kupiti u Beogradu, Novom Sadu ili Nišu. Dilema da li je moguće kupiti stan ove kvadrature za veće pare, odnosno za realnu cenu, pa od države dobiti subvenciju na 40.000 evra, a ostatak izvući iz slamarice ili neke druge pozajmice, sada je rešena a odgovor kratak - ne. Svi koji žele da im država izađe u susret moraće, kako znaju i umeju, da se uklope u zadate kriterijume, pa im, prema mišljenju stručnjaka, ostaje ili da dignu sidra i presele se u unutrašnjost Srbije, gde kvadrat košta 300 evra, ili da u narednih godinu dana, koliko traje program, rade samo jedno - traže stan od 20 kvadrata u koji će smestiti porodicu. Manje stanove u glavnom gradu od 30 kvadrata nemoguće je naći ispod 65.000 evra.

Za te pare u Beogradu nemoguće je kupiti stan, sem nešto od 20 kvadrata, što se i ne gradi, a i ako postoji, pitanje je kako izgleda. Jedini je zaključak da država u stvari i neće da se te pare iskoriste, jer ne dozvoljava ni doplatu, što bi imalo nekog smisla. Ako je već tako, onda bi trebalo da stimuliše investitore da grade tako male stanove i po toj ceni, a da ih ona subvencioniše tako da ne plaćaju PDV i naknade za građevinsko zemljište. To je radila Skupština grada Beograda, a ljudi su vrlo povoljno došli do krova nad glavom.
Sa dotacijom države od 20 odsto, po kamati od 0,1 odsto godišnje, što su osnovne prednosti subvencija, se ne može uklopiti nijedan stanovnik iole razvijenijeg grada u Srbiji, a da u opštinama gde je kvadrat 300 evra jednostavno nema para. Ona ističe da nekretnine u manjim mestima i koštaju toliko zato što ih niko neće.
Na pitanje da li se i šta u prestonici može pazariti od ovakve državne pozajmice, iz Ministarstva finansija poručuju da je ovogodišnji program pravljen prema proseku do sada uzimanih kredita. U isto vreme izvršna vlast je htela da potpomogne građane „slabijeg materijalnog položaja”. Koliko je država ozbiljna u nameri da stane na put „luksuziranju”, dokazuje i to što ni oni sa lošijim materijalnim primanjima iz malih gradova ne mogu kupiti stan veći od 50 kvadrata do 40.000 evra.

Subvencija u brojkama
- 500 miliona dinara ukupan iznos za subvencije (150 miliona vojsci, a 350 civilima)
- maksimum kredita 40.000 evra
- maksimalna veličina stana do 50 kvadrata
- kamata šestomesečni Euribor plus maksimalno 3,9 odsto
- pet odsto učešća obezbeđuje korisnik kredita, dok je 20 odsto učešće države na koju se plaća kamata od svega 0,1 odsto
- pravo na subvencionisani kredit imaju ne stariji od 45 godina sa platom ispod 100.000 dinara koji ne poseduju stan niti koriste neki drugi stambeni kredit

Hrvati otvaraju tržište nekretnina

U Hrvatskoj je 1. februara na snagu stupio zakon prema kojem državljani zemalja članica Evropske unije mogu slobodno kupovati nekretnine, ali vlasnici agencija za prodaju kuća i zemljišta ne očekuju povećani interes stranaca.

Hrvatska se pre četiri godine Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) obavezala da će svoje građane izjednačiti u kupovini nekretnina s fizičkim i pravnim osobama iz zemalja članica EU, što je stupanjem na snagu tog zakona 1. februara ove godine i ispunila.

No, predsednik Udruženja za poslovanje nekretninama Dubravko Ranilović u medijima je proteklih dana izjavio da se, bez obzira na izjednačavanje, ništa značajno neće promeniti, te da strani državljani bez obzira na taj zakon ionako već godinama kupuju nekretnine u Hrvatskoj.

Naime, strani državljani su kao fizička lica do sada za kupovinu nekretnine u Hrvatskoj trebali da zatraže i dobiju saglasnost Ministarstva pravde, koja se ponekad čekala i po 18 meseci.

Fiktivnom firmom do stana

Kako bi izbegli čekanje i beskrajno sakupljanje papira, mnogi su zainteresovani kupci odlučili da krenu jednostavnijim putem, te su za 10.000 kuna takse (oko 1.350 evra) osnivali fiktivnu kompaniju u Hrvatskoj, koja im je omogućila nesmetanu kupovinu nekretnine, ili su pak kupljenu nekretninu formalno registrovali na hrvatskog državljanina.

Prema službenim podacima koje je izneo Ranilović, u proteklih 18 godina 11.517 stranih državljana kupilo je nekretnine u Hrvatskoj legalno i uz dozvolu Ministarstva pravde, no prema nekim neslužbenim procenama stvarni broj nekretnina u vlasništvu stranaca kreće se od 40.000 pa čak do 70.000.

Kolika je stvarna brojka stranaca koji imaju kuće ili stanove u Hrvatskoj doznaće se narednih meseci kada krene proces legalizacije tih nekretnina kupljenih uz pomoć "rupa" u zakonskim propisima, odnosno kada ih stvarni vlasnici počnu knjižiti na svoje ime.

Recesija ne prodaje hvarske nekretnine

Predstavnici agencija za posredovanje u kupovini nekretnina ističu kako među sadašnjim vlasnicima kuća i stanova u Hrvatskoj ima najviše Nemaca, Austrijanaca, Mađara i Britanaca, ali poslednjih par godina sve više raste i broj Rusa, Slovenaca i Italijana.

Novi liberalniji zakon značajno će skratiti proceduru i ubrzati sticanje vlasništva nad nekretninom, no agencije za posredovanje smatraju kako to ipak neće bitno uticati na cene ili interes za kupovinu novih nekretnina prvenstveno zbog aktuelne ekonomske situacije.

Neće se dogoditi ništa spektakularno. Kriza trese čitavu Evropu. Teško da će neko iz Nemačke, pogođene recesijom, izdvojiti 2.500 evra po kvadratu za apartman na Hvaru. Osim toga, u zadnjih desetak godina već je rasprodat veliki broj kvalitetnih nekretnina na Jadranu.

Na ruku kupcima ne ide ni činjenica da je pojačan interes stranaca za kupovinu nekretnina i zemljišta prvenstveno na Jadranu proteklih godina podstakao značajan rast cena nekretnina, koje su u poslednjih deset godina porasle više od 90 odsto.

Cene elitnih stanova u svetu

Monte Karlo ubedljivo vodi na listi gradova po visini cena elitnih stanova, dok se Moskva plasirala na drugo mesto, pretekavši trećeplasirani London, pokazalo je istraživanje kompanije "Global Property Guide" (GPG).
Istraživanjem je, kako izveštavaju agencije, obuhvaćeno 110 gradova sveta.

Prema podacima GPG, prosečna cena elitnog stana (površine oko 120 kvadratnih metara u centru grada) u Mote Karlu dostiže 47.580 dolara. Isti takav stan u Moskvi ćete platiti 20.850 dolara za kvadrat, a u Londonu 20.760 dolara.

Petorku gradova sa najskupljim stanovima zatvaraju Tokio, sa 17.998 dolara i Hongkong, sa 16.130 dolara za kvadratni metar.

Sa petog na šesto mesto skliznula je finansijska prestonica SAD, Njujork, u kojoj kvadratni metar elitnog apartmana košta u proseku 14.898 dolara.

"Pobedu" Moskve nad Londonom u borbi za drugo mesto eksperti GPG objašnjavaju finansijskom krizom, koja je "srozavala" cene nekretnina u britanskoj prestonici tokom cele prošle godine, dok se o korekciji cena moskovskih stanova počelo govoriti tek u poslednjem kvartalu 2008.

Monday, February 2, 2009

Zamrlo tržište stanova

Novi kriterijumi za subvencionisane kredite, koje Vlada Srbije planira da objavi u naredne dve nedelje, neće se bitno odraziti na zamrlo tržište nekretnina - smatraju trgovci kvadratima.

Premijer Mirko Cvetković je najavio da će država kroz subvencionisane stambene kredite stimulisati stanogradnju i kupovinu novih kvadrata, ali u agencijama za promet nekretnina navode da to nije dovoljno. Jer, pomoć je potrebna i investitorima, koji su zbog skupih kredita i pada potražnje zamrzli svoja gradilišta.
U Beogradu je, primera radi, promet nekretnina gotovo stao. U poslednjih mesec dana u glavnom gradu je samo 24 stana promenilo vlasnike. Dešava se, dakle, da u toku dana nema ni jedne kupoprodaje, što ni u vreme NATO bombardovanja 1999. godine, kada je bio najmanji promet, nije bio slučaj. U prvoj polovini prošle godine, na primer, mesečno je bilo i do 200 kupoprodaja.
Nema kredita, nema ni prometa. Kupaca nema, a ponuda raste. Cena kvadrata hitno mora da padne najmanje za još deset odsto. Prošle godine investitori su bez posrednika prodavali kvadrate. Sada su agencije za promet pretrpane ponudama investitora. Nove mere za subvencionisane kredite, koje priprema Vlada, verovatno će pozitivno uticati na prodaju.
Država treba da stimuliše i investitore, jer da bi kupci imali šta da kupe, kvadrate neko mora i da izgradi.
Nije dovoljno samo da se pospeši promet da se stimulišu kupci, već i investitori moraju da imaju neke povlastice. Činjenica je da građevinski materijal nikada nije bio jeftiniji, ali to je samo jedan segment. Država bi trebalo da se odrekne PDV na stanove, ali i da gradska uprava prepolovi nadoknadu za uređenje građevinskog zemljišta, koja sa jednom trećinom, a nekad i više, učestvuje u formiranju cene novoizgrađenog kvadrata.
Problem je i u procedurama.
Hitno mora da se ubrza izdavanje dozvola za gradnju. Trebalo bi da se omogući investitorima da taj postupak, sa što manje papirologije, završe, najviše, za dva meseca. Veliki problem je i što regulacionih planova nema za više od polovine Beograda.
Nije dovoljno pokriti samo jedan segment procesa kako bi se dobio maksimalan konačan rezultat. Pojačanjem potražnje za stanovima ne olakšava se položaj investitora, graditelja i ne podstiče se proces projektnog finansiranja, koji je neophodno što pre pokrenuti.

ŠAROLIKE CENE
Po ceni, u Beogradu prednjači centar grada, gde kvadrat košta od 2.700 do 3.500 evra. Na Vračaru je kvadrat od 3.000 do 3.500 evra, u zoni oko Svetosavskog hrama, dok su obodi nešto jeftiniji, od 2.000 do 2.600 evra.
Stanovi kod “Beogradske arene” i dalje su na ceni, i to od 2.600 do 3.200 evra po kvadratu. U centralnom delu Zemuna plaća se od 1.500 do 2.000 evra, Zvezdari od 1.700 do 2.300, Mirijevu od 1.250 do 1.400, Banovom brdu od 1.600 do 2.200, Filmskom gradu od 1.600 do 1.700, dok je kvadrat na Kanarevom brdu od 1.300 do 1.500 evra. Na Banjici su cene od 1.500 do 1.800 evra, na Autokomandi od 1.700 do 2.300, a na Karaburmi od 1.300 do 1.500. Za 900 do 1.100 evra po kvadratu stanovi mogu da se kupe samo u Železniku, Sremčici, Zemun polju, Batajnici i na levoj obali Dunava - u Krnjači, Borči, Kotežu. Najjeftiniji stanovi sa centralnim grejanjem su u Barajevu od 500 do 600 po kvadratu.

Štedljive kuće

Ušteda u grejanju se zasniva na reflektujućim površinama, koje u velikoj meri reflektuju direktno zračenje sunca od čak osam do deset odsto. To su sjajni premazi, lakovi i boje, aluminijumske folije i limovi na čvrstoj podlozi. Reflektujuće površine su najjeftiniji solarni uređaj koji pored toplotnog dejstva služi i za povećanje unutrašnje osvetljenosti objekta - objašnjava inženjer Milković. U Srbiji je do sada ozidano desetak samogrejnih ekoloških kuća, izgrađenih po nacrtima inženjera Veljka Milkovića iz Novog Sada.
Samo u ovom gradu, postoje četiri ovakve kuće, a još nekoliko njih nalazi se u Somboru, Zaječaru, LJigu...
- Prva kuća je izgrađena daleke 1979. godine. Pokazalo se da ušteda u energiji u solarnoj zemunici iznosi oko 85 procenata, a stanari su zadovoljni životom u njoj. I sama izgradnja je jeftinija od izgradnje nadzemne kuće, pa na građevinskom materijalu može da se uštedi od 18 do 40 odsto - kaže Milković.
Osim uštede u grejanju, štedi se i u potrošnji struje, pa tako samo na osvetljenju prostorija ušteda je oko trideset odsto. Milković kaže da ekološka kuća ima, umesto klasičnog krova zemljanu zaštitu, koja štiti objekat od niskih zimskih i letnjih visokih temperatura, a zidovi su zaštićeni od erozije.
- Eko-kući nisu potrebni duboki temelji, velika ostava za ogrev, znatne grejne instalacije - kaže on i nastavlja:
- Ušteda u grejanju se zasniva na reflektujućim površinama, koje u velikoj meri reflektuju direktno zračenje sunca od čak osam do deset odsto. To su sjajni premazi, lakovi i boje, aluminijumske folije i limovi na čvrstoj podlozi. Reflektujuće površine su najjeftiniji solarni uređaj koji pored toplotnog dejstva služi i za povećanje unutrašnje osvetljenosti objekta.
Inženjer Milković je učestvovao je na naučnom skupu u Milanu i Tokiju, a prvi projekat eko-kuća uradio je u saradnji sa Fakultetom tehničkih nauka, Univerziteta u Novom Sadu, sa profesorom doktorom Slobodanom Krnjetinom, inženjerom građevinarstva.